уторак, 11. децембар 2012.

Pet dana kasnije (1)


Atlas, prikaz odozgo:


* * *

Prošlo je punih pet dana od nameštanja atlasa.

Najpouzdanije mogu da pratim napredak vezan za stanje ramena. Pošto mi je očigledan problem bio nemogućnost podizanja ruku u stranu, i pošto je to nešto što manje-više mogu da izmerim.

Podsetiću, pre nameštanja atlasa, levu ruku sam mogao da podignem oko 50° a desnu oko 75°. Dan kasnije, podizanje leve ruke je dostiglo oko 80° a desne oko 85°. Pre nekoliko minuta sam stao ispred ogledala i sa zadovoljstvom konstatovao da obe ruke mogu da podignem čitavih 90° tj. paralelno sa tlom. :) Uz dodatno cimanje, čini mi se da leva ruka ide i par stepeni preko toga.

Možda sam u ovim procenama bio donekle subjektivan, u želji da što ranije vidim pozirivne rezultate, ali ovoliki napredak u poboljšanju funkcije ovih ramenih mišića je izuzetan, čak i ako sam pogrešio i za pet ili deset stepeni u proceni. To je daleko više nego za prethodnih godinu dana (i više) lečenja uz pomoć raznih metoda fizikalne terapije i lekova.

Napominjem da ovih pet dana nisam uzimao nikakve lekove niti koristio bilo kakav medicinski tretman.

Pokretljivost vrata je sve bolja. Oduševim se svaki put kada podignem glavu unazad uz pogled prema plafonu i ka nazad, a ne bude nikakve nesvestice, ili pogledam preko ramena iza leđa, od poda do stropa, što mi je bilo nemoguće poslednjih godina.

Kupanje još uvek obavljam uz pomoć četke za leđa, ali je deo leđa koji ne mogu da dohvatim bez četke sve manji. Stisak šake pri ruci ispruženoj iza leđa još uvek nije dovoljno jak da bih mogao da držim sapun (zato sapunjam četku).

Pre dva dana sam bio na slavi. Slava je bila posna, ali su jela bila veoma ukusna, tako da sam se dobro najeo a možda je ispravnije reći prejeo. U najmanju ruku, pojeo sam jednu punjenu papriku više. :) Znam pouzdano da sam poslednjih godina imao problema sa takvim obrokom i to još tokom jela. Međutim, jedino što mi je sada zasmetalo je blaga pospanost, malo pre nego što je stigla torta. I to je nestalo posle kafe.

Ne pamtim kada sam tako rasterećeno otišao sa neke slave i to sa prepunim stomakom. Nije bilo uobičajene nesvestice i brojnih drugih problema. Sutradan ujutro nije bilo nikakvog mamurluka, nikakvih tegoba zbog obilnog obroka od prethodne večeri. Čak nije tokom dana bilo ni gasova (od prebranca i dr.). Dakle, izgleda da mi se i varenje popravilo. :)

Нема коментара:

Постави коментар